Back 25.7.1992.

"Moja krivica je beskonačna, nemerljiva. Još sam živa. A, da sam na vrijeme, kojeg sam imala za 65 godina na pretek, umrla, vjerujem da mi dijete ne bi snašao ovaj jad. Ne bi se u njeno tijelo i dušu uselila ova nemilosrdna zvijer. Duboko vjerujem da bi se mojom smrću, a ne operacijama i zračenjima, zvijer iselila iz nje. Otpuzala bi iz njenog tijela za mnom u grob, baš kao što je i zmija iz naše kuće izmiljela u potrazi za svojom umrlom gazdaricom.

Rizikovala je pritom život. Ubili su je mrakom oslijepljenu na pragu kuće. Nedugo zatim, živa se pojavila na Aničinom grobu. Čvrsto obavijena oko nadgrobnog, klimavog krsta, čuvala je moju mrtvu majku i sprečavala krst da ne padne. Kad sam ja došla, tiho se odmotala i gledajući me u oči povukla se u žbun. Mirno je sačekala kraj moje posete mrtvoj majci.

Zmija je, baš kao i moja majka, imala strpljenja. Ni jednoj ni drugoj nije se žurilo. Mojoj zvijeri, baš kao i meni, nedostaje vremena. Uzalud me požurivala. Bila sam slijepa na sve te opomene. Bojala sam se svega i svačega, na nju sam, kao moguću sudbinu posprdno gledala.

Ako me i napadne, prevariću je; ubiću se prije njenog bestijalnog pira nada mnom. Čikala sam je i izazivala. A napala me je tamo gdje sam nemoćna da je spriječim, da joj uzvratim. Udarila je na moje dijete.

Čitavog života potcenjujem sva zla koja su me snalazila, prenebregavajući upozorenja života; uvjerena da se meni ne može ništa do kraja zla dogoditi, da su sva ta iskušenja sudbina. Ovo zlo me je dovelo do ivice ambisa. Procijep je to.

Zakasnila sam da umrem, a vremena i prilika je bilo. Sad je kasno. Čujem svoj usud kako mi dan i noć govori. Ako sad umrem, moja zvijer će se na mom djetetu svetiti. Ako živim u mukama, hoće li da se smiluje i da zauvijek napusti tijelo mog djeteta? Ako je tako, ja ću mu biti dobar domaćin.

Ti i ja, zvijeri, to znamo. Zato, evo me, predajem se tebi. Usliši moju molbu. Imaj milosti, uzmi mene, poštedi mi dijete."

Sudbina se mojoj majci smilovala godinu dana pošto je napisala ove redove. Ostavila joj je toliko vremena, da umre mirno, 
znajući da je zver odnela sa sobom.

Putopisi