|
Ovde ćete upoznati neke fine ljude. Oni se ovako ili onako, a najčešće
ovako, pojavljuju u emisiji "Zakon akcije i reakcije". Dok su
u svakodnevnom životu ljudi ti koji proizvode dogadjaje, u "Zakonu
akcije i reakcije" dogadjaji proizvode ljude. Bar na ovoj stranici.
Zoran
Modli.
Hajde da prvi podmetnem ledja i predstavim njegovo zairsko veličanstvo
- sEBE (sa malim s). Ja sam pronalazač Zaira, ali ne na karti sveta, već
u onom delu moždane mape rezervisanom za centar za medijsku ravnotežu.
"Zakon akcije i reakcije" debelo sam obrazložio na susednim
stranama, a dopune stižu iz sedmice u sedmicu sa svakom novom emisijom.
Što se mog lika i dela tiče, entire sajt je dovoljno ogledalo toga. Dakle,
ostaje mi samo da kažem koju o svojim nedelima. Ali toliko blesav nisam,
pa neću.

Kada,
nakon razgledanja džepnog Zairovog studija, spustite pogled na ovaj friz
od osam slepljenih sličica, videćete istorijat koji je prethodio emisiji
"Zair": 1. aviončić iz kojeg je išlo dosta emisija iz
vazduha; 2. rani dani "Ventilatora 202" iz 80-ih i ja,
koji samujem u studiju čekajući gužvu pred početak emisije; 3.
"Ventilator" u akciji uz muziku sa gramofonskih ploča; 4.
ekipa "Modulacija" iz 90-ih; 5. statueta Diskobolosa,
koju su "Modulacije" dobile kao najbolja IT emisija na radiju
i TV - najlepše je to što je i ZAIR nominovan za nagradu "Diskobolos"
2002; 6. emisija "I jopet duku-duku" na MIP radiju iz
kasnih 90-ih; 7. deo ekipe ranog ZAIRA iz 2000. godine, dok je
još išao na Beogradu 202; 8. pripremne radnje za ZAIR kao samostalni
radio-poduhvat s početka 2002, uz blagoslov antičkih radio-trofeja!
...A
u nastavku su zaista svi ZAIROVI ljudi, istorijski poredjani redosledom
kojim su dolazili u (ili odlazili iz) emisiju/emisije!
Sa njima je ZAIR počeo...
Hal
9000. Da prevedem: Srdjan
Paunović;. Halovo oko u emisiji u stvari je njegovo i nema te
kosmičke sile koja će isisati snagu iz njegovih čipova. Poučen lošim iskustvom
istoimenog prethodnika iz Klark/Kjubrikove "Odiseje", Srdjan
Hal 9000 Paunović ne radi nepromišljene stvari koje ga mogu doći glave:
recimo, nikada ga nećete naterati da zapeva suicidalnu pesmicu "Dejzi,
Dejzi..." mada su mnogi to pokušavali. Ali zato radi samo promišljene
stvari: zatvorenih očiju prelazi ulicu na crveno, izlazi kroz prozor ne
pitajući na kom mu je spratu hotelska soba, hrani krokodile gurajući im
slane štapiće u usta, pije vodu iz gradskog vodovoda - i misli da će od
emisije "Zakon akcije i reakcije" biti nešto. Ovo poslednje
bilo je presudno da Srdjan postane i koautor iste emisije, uz gomilu drugih
zadataka na koje ga Zairovi mikrofoni i folderi na Zairovom hard disku
obavezuju. Ni prvi, ni poslednji peh u njegovoj uzbudljivoj karijeri urednika
u "Računarima" i "Mobkomu", webmastera niza poznatih
sajtova, medijskog promotera svojih i tudjih poduhvata, kosmičkog istraživača
po ubedjenju, elektroničara, programera i radoznalca po usmerenju... Sa
stanovišta jedne kišne gliste - baš dosadan tip!

Vukašin
Mitrović.
Nekako uvek ispada da tamo gde je Srdjan, tu je i Vukašin. Tako sam ja
mislio, jer sam obojicu upoznao još u vreme živućih "Računara",
u kojima su radili isti posao. Kada su "Računari" ukinuti, profesionalni
tandem se raspao, ali ne i prijateljstvo. Medjutim, Vukašin je 27. oktobra
2001. otišao u
Ameriku. Da li će se barba vratiti brzo (u šta sumnjam) ili će
tamo ostati zauvek, a sve što je duže od pet godina u stvari je zauvek,
saznaćemo i mi i on u vremenima koja dolaze. Milo mi je zbog njega, mada
sebična posesivnost nas ostajućih duva u drugu tikvu. Ipak, zaslužio je.
Zbog dugog čekanja konačno dočekane vize, zbog izgaranja na nekadašnjim
"Računarima", zbog makro rada u "Mikro računarima",
zbog prijateljske saradnje sa mnom u prvoj seriji emisija"Zair",
zbog slatkih ideja da se ono što smo radili na radiju gurne na nečiju
televiziju, zbog lepih i skupocenih high-tech igračaka koje je pred mikrofonima
i ponekom kamerom pokazivao drugima. Što je najlepše, neke od tih stvari
Vukašin nastavlja da radi i sada, na remote način, kao pravi dopisnik
nove serije "Zaira" iz srca Amerike! Izuzetno kvalitetan, pametan
i duhovit proizvod ljudske biologije. Vukašin Mitrović, srednje slovo
Entuzijasta.

Violeta
Ivković. Ona je moje vlasništvo. Postoje robovlasnici, kućevlasnici
i violetovlasnici. Ja sam ovo treće. Njen stanodavac na Asteroidu. Dovoljno
je samo da poželim - i nje više neće biti. Recimo, dovoljno je samo da
ukinem sajt www.modli.rs (nemojte da klikćete na link, ionako ste već
na tom sajtu) i Violete više nema! E, sad, tu postoji problem: ako zaista
učinim takvu glupost, nestaće i mene. Prirodni krug opstanka. Jasno vam
je da tu postoji teška medjuzavisnost, tako tanano uravnotežena da prosto
ne smem ništa da pipam. Pa zato ne pipam. Violeta će i dalje u ljubičasto
da farba svoj svet na www.modli.rsu/violeta,
a ja ću u deep-blue da bojim sve što prethodi onoj kosoj crti. Pošto je
Violetina nepredvidivost od esencijalnog značaja za njeno životno i literarno
stvaralaštvo, dragocena mi je i u emisiji "Zakon akcije i reakcije".
Totalno je nebitno da li, s mikrofonom u ruci, vodi web školicu, priča
viceve o koleginicama po boji kose (dakle, plavušama), šalje FS/SF razglednice,
piše, prelama i štampa svoje knjige, leti na ledjima kanarinca ili u korpi
motornog zmaja, ostaje konstatacija da svet ne bi bio isti kada bi u jednoj
malenoj kući s dvorištem na Čuburi stanovao neko drugi.

Željko
Živaljević. U
YUSCII mapi fontova, slovo Ž po pravilu je bio znak na kojem smo pljoštimice
padali koliko smo dugi i široki, još od vremena DOS "Venture"
pa do zrelih Windows dana. Onda je unicode to lepo upristojio, tako da
prosto više ne možete da se ljutite na nekoga čiji su inicijali ŽŽ! Kao
što je, eto, slučaj sa Željkom. In order of appearance u emisiji "Zakon
akcije i reakcije" Željku pripada mesto negde oko druge polovine
špice, a to znači da se većina stalnih saradnika emisije pojavila pre
njega. Mada... Njegov zvonki i nepristojno mladalački glas zapazio sam
još 2000. godine, u vreme kada je ZAIR tek krenuo kao živi program beogradskog
radija 202. Imao je običaj da se telefonom iznebuha javi u emisiju i sa
nama podeli neki svoj šarmantno sročeni utisak. Provalio sam da je student
filozofije koga interesuju hi-tech dogodovštine i, iznad svega - vau,
svemir! Kada je ZAIR prešao u cyber FM miks, dogovorili smo se da na svoja
(nadam se jaka) pleća preuzme komentarisanje samo onih dogadjaja koji
su njega impresionirali. Sredom uveče pozovem ga telefonom i snimimo priču.
Posle toga, ja sam miran. Skuckam malo zvučnih efekata, podvučem zgodnu
muziku, isfiltriram prozukli telefonski signal - i eto meni još jedne
zanimljive rubrike. A Željko neka se češka po glavi do sledeće srede.
I sledeće teme!

Čeda
Bradić.
Kada bih bio preduzeće, pa raspisao konkurs za marketing menadžera, obavezno
bih preko veze primio Čedu Bradića. Jer, čim ja nešto novo - naročito
ako je vazduhoplovno - objavim na Webu, Čeda o tome odmah obavesti sav
ostali svet. Naročito vazduhoplovni. Baš mu hvala i na tome i na vazduhoplovnim
prilozima u "Zairu". Čeda ne izlazi iz pilotske kabine, a ona
je dizajnirana tako da ima sve potrebne elemente: stolicu, sto, računar,
tastaturu, džojstik - i monitor, na kojem blago klize zemlje, gradovi
i aerodromi Microsoftovog Flight Simulatora! Dakle, Čeda je FS letač,
pa su avanture kroz koje prolazi zajedno sa svojim sledbenicima što posećuju
njegovu FS prezentaciju tema Čedinih priča na radiju. Znam mnoge koji
tada zevaju od dosade, ali: koeficijent dosade onih koje virtuelno letenje
'ić ne zanima u direktnoj je srazmeri (i to na kvadrat) sa napaljenošću
onih kojima su avio-simulacije sve. U životu i smrtu! Na fotkama ispod
možete da vidite Čedu od kolevke - pa do PC-ija.

Rade
Santrač. Recimo,
dogadjaj u životu Radeta Santrača bio je odlazak na Maltu, negde u maju
2001. godine. U vreme dok sam kuckao prvi put, februara 2002, Rade sa
bavio 3D animacijama, a paralelno je bio zaposlen u jednom studiju koji
se bavio produkcijom TV serija. Radio je na tri malteške serije, od kojih
su dve veoma popularne. Malta je veoma malo ostrvo i celokupna TV i audio
produkcija dolazi iz inostranstva, pošto je zvanični jezik engleski. Tako,
praktično, proizvodnje reklama i nema. One koje se i proizvode veoma su
slabo plaćene, a tako i zvuče. Pogadjate da su Radetov fah radio reklame,
a ljubav - posao disk-džokeja na radiju. Uostalom, on i jeste najveće
otkriće beogradskog radija devedesetih. U emisijama koje je vodio na Radio
Pingvinu briljantno je demonstrirao zvuk vrhunskog evropskog DJ radija,
pod pseudonimom Worke DreamGossip. Od 2008. Rade je ponovo u Beogradu,
sada kao osnivač i direktor agencije
ETAR, koja se bavi audio i video dizajnim. Vrhunskim, kako
i Radetove performanse nalažu.

Boban
Obradović.
Boban je divergirao ka vlastitoj emisiji tek onog trenutka kada je "Zair"
fizički prestao da postoji na Beogradu 202, a to znači nedelju dana nakon
14. jula 2001! Uradio je to iz plemenitih pobuda: da sačuva subotnji popodnevni
termin za mogući povratak Zaira. Ali, pošto je vrag odneo šalu, a sa šalom
i Zair sa "dvestadvojke", Bobanova slobodna teritorija pretvorila
se u "Bozu", Bobanov Zabavnik, a godinu dana kasnije u kontakt-program
retro naslova "Deca
dvadesetog veka". Do tog dogadjaja, Boban je bio moje drugo ja
tokom čitavog veka postojanja "Modulacija" iz prošlog veka i
"Zakona akcije i reakcije" iz ovog. Zajedno smo proputovali
kroz sve moje emisije (a njih je bilo još) i sve one radio stanice koje
su ih ugošćavale. Ne vidim razloga da se, bar psihološki, nešto menja
ni sada, kada je "Zair" u slobodnoj radio-orbiti, pa Boban povremeno
ostaje prisutan sa svojim asocijativnim minijaturama zahvaljujući kojima
se i proslavio u kori mog velikog mozga. Vozdra Bobanu i njegovim diskretno
duhovitim komentarima, koje pravi slušaoci radija tako lako osete i tako
lepo ukapiraju! A ostali? Ma, ko šiša ostale...

Relja
Jović.
Nije baš u stalnoj postavi "Zakona akcije i reakcije",
a bilo bi i glupo, jer ima svoju emisiju koja se zove "PC
petak" i koja, logično, ide subotom! U medjuvremenu je bio
glavni i odgovorni urednik časopisa "Mikro",
ex-glodur časopisa "Kompjuterske igre", a sada je u privatnim
hi-tech vodama koje su mu omogućile da postane svoga tela gospodar. Ah,
da, i lekar je. Nekada davno, kada su prostranstvima ove planete hodali
pleziosaurusi (to su oni što se svima pleze), a ljudi isprobavali mogućnosti
novog pronalaska, točka, Relja je bio stalni član ekipe moje emisije "Modulacije"
na Radio Pingvinu. Radio je on i sto drugih stvari, ali ovo je ona koja
je imala veze sa mnom. Od tada ni on ni ja ne propuštamo priliku da se
sretnemo na FM-u, bilo kod mene, bilo kod njega. Bio je, inače, prvi koji
je na nekom radiju promovisao moj samostalni radio poduhvat, sve sa odlomcima
iz pilot-emisije "Zair"! Dogodilo se to jedne davne subote na
beogradskom Top FM radiju. Dok vi računate koliko je subota prošlo od
tada, pogledajte sličice iz Top FM radija, načinjene jednom sponzorskom
digitalnom kamerom.

|