E-mail
voice message Violete Ivković:
Čovek
protiv računara
Napravicemo
osvrt na to kako stoje rezultati u borbi kompjutera i coveka kod
jedne umne igre (šah) i jedne zabavne (a da nije baš pasijans).
Pune dve decenije na desetine kompjutera je danonocno pokušavalo
da nade nacin kako da covek pobedi racunar u šahu. Najbolje do cega
su došli je bio nerešen rezultat.
Pocetkom 1989.
istraživacki tim sa kompjuterskog univerziteta Alberta u Americi
poceo je svoj rad na traženju algoritama za savršenu šahovsku partiju.
Iako strucnjaci nisu ukalkulisali svih 500, 995, 484, 682, 338,
672 i 639 mogucih pozicija na šahovskoj tabli i njenih 8x8 polja,
uspeli su da identifikuju sve poteze i dokažu da bi se igra u svakom
slucaju završila pat pozicijom. Ovakva strateška neumerenost nagnala
je tim da napravi program po imenu Chinook koji je zauzeo svoje
mesto u Ginisovoj knjizi rekorda kao prvi program koji je pobedio
ljudsko bice i postao, takode prvi, artificijelni svetski prvak
u šahu.
Ipak, 1992.
godine desio se neocekivan preokret. Chinook je “izazvao” jednog
od najvecih šahovskih velemajstora svih vremena, Mariona Tinsleja.
Tada je program, pokrenut na Silicon Graphich platformi i na mašini
od 8 procesora i 256 megabajta memorije, u 33 poteza izgubio od
coveka! Poznavaoci ove drevne, preko 2000 godina stare igre, kažu
da je Marion povlacio poteze koristeci perfektnu logiku i oslanjajuci
se na nepogrešivu memoriju, dok je Chinook igrao poput arogantnog,
nezrelog gazde. Istina, IBM-ov najveci šahovski program, Deep Blue,
proslavio se pobedom nad svetskim velemajstorom Garijem Kasparovim
1997. godine. Nakon rezultata 4:2 za Kasparova godinu dana ranije,
Deep Blue je na kraju odvojevao pobedu koristeci implementirano
u program steceno, memorisano znanje. Ali, tek nakon pozamašnog
upgradea!
Za kompjutere
se kaže da, za razliku od ljudi, nikada ne prave greške. Ali, to
je samo njihova prednost koju je teoretski moguce prevazici. U svakom
slucaju, bar dok šahovske programe nastavljaju da prave - sami ljudi. |