Dipl.inž.
Dejan Ilić: vaše za i moje protiv
WiMAX
over NMT and GSM,
deo peti
U prethodnoj
emisiji zapoceli smo razmatranje UMTS (Universal Mobile Telecommunication
System) standarda. Podseticemo da je ovaj standard, razvijen iskljucivo
za evropsko tržište i osnova mu je W-CDMA (Wideband Code Division
Multiple Access), a to je tehnologija koja je omogucila još brži
prenos podataka u odnosu na dotadašnje mogucnosti.
Pojedini strucnjaci iz
ove oblasti smatraju da se UMTS može smatrati kao 3GSM, odnosno,
da se može smatrati kao kombinacija mogucnosti 3G tehnologije i
GSM standarda. Teoretski, UMTS podržava prenos podataka do 14,4
Mbit/s i to uz pomoc HSDPA (High-Speed Downlink Packet Access),
posebnog protokola razvijenog iskljucivo za potrebe 3G mobilnih
komunikacija. Trenutna maksimalna brzina prenosa podataka je upravo
navedenih 14,4 Mbit/s ali, razvija se i unapredeni protokol koji
bi trebalo da omoguci za pocetak neverovatnih 42 Mbit/s!
Da li vas sve ovo podseca
na osamdesete godine prošlog veka i pocetak razvoja racunarske tehnike?
Stariji se sigurno secaju kada se gotovo niotkuda pojavio cikica
po imenu Klajv Sinkler, koji je napravio fenomenalan racunarcic
poznat kao Sinclair Spectrum 48K. Gotovo svi su pomislili da je
to nešto najbolje što je covek mogao da napravi, ali onda je glad
za kilobajtima, a zatim megabajtima, pa gigabajtima, a sada i terabajtima,
ubrzala razvoj tehnologije. Ostalo znate...
Da se mi ipak
vratimo nazad na temu. Nezavisno posmatrano, UMTS i GSM veoma su
razlicti. UMTS za svoju egzistenciju koristi W-CDMA (Wideband Code
Division Multiple Access) koji smo pomenuli u prošlom ZAIR-u, TD-CDMA
ili TD-SCDMA (vremenski multipleksirane interfejse za prenos), jezgro
GSM-a i kodeke koje koristi GSM za govor. Talasne dužine kojima
je definisan UMTS u intervalu su od: 1885 - 2025 MHz za link koji
je rezervisan za predaju podataka u smeru od mobilnog aparata ka
baznoj stanici i 2110 - 2200 MHz za prenos podataka ili komunikaciju
u smeru od bazne stanice ka mobilnom aparatu
Ako je odavno
poznato da sve postojece mreže u našoj zemlji rade na talasnoj dužini
od 900 MHz ocigledno je da postoji problem implementacije ove vrste
usluge u ponudu operatera. Problem nije toliko u tehnickoj prirodi
(mada i tu postoji faktor još uvek prevelike cene opreme) koliko
je problem u dobijanju licence za komercijalno korišcenje navedenog
dela spektra talasnih dužina. S druge strane, preko 80% svih aparata
na našem tržištu još uvek ne poseduje mogucnost korišcenja 3G tehnologije,
pa je i to jedan od trenutno ogranicavajucih faktora.
Ipak, glavna
odlika koja razlikuje UMTS od GSM-a je GeRAN (Generic Radio Access
Network) odnosno interfejs za povezivanje sa razlicitim mrežnim
uslugama, poput Interneta. Prevedeno, UMTS može da koristi sve što
GSM može da ponudi ali u obrnutom slucaju to ne važi. Ovo je još
jedna od cinjenica koja objašnjava zašto klasicni GSM telefoni ne
mogu da koriste UMTS usluge. Iz tog razloga, svi aparati koji ubrzano
pristižu na naše tržište a koji imaju UMTS standard u sebi, ustvari
su napravljeni kao hibridni telefoni snabdeveni i UMTS i GSM tehnologijom,
da bi mogli nesmetano da se koriste bilo gde. Ukoliko se takav aparat,
koji poseduje još i Blutut ili neku drugu konekciju, poveže sa laptopom,
tada se taj telefonski aparat ponaša kao klasican ruter prilikom
povezivanja na Internet.
|